Vani

Kuća je građena u obliku slova L, a njezina dva krila, dnevni boravak s jedne i gastro paviljon s druge strane, obgrljuju prostranu terasu. Bazen je u njezinu središtu, a more se vidi iz svakog kuta, s ležaljke, od stola i od vatre.

Natkriveni dio terase, šezdesetak kvadrata pod krovom, nastavlja se na staklene stijene dnevnog boravka: hlad u podne, suho kad zarosi. Ruča se vani, na terasi, ili unutra, uz otvorena stakla, ovisno o danu; ljeti se granica između kuće i terase ionako izgubi. Otvoreni dio obilazi bazen: ležaljke, sunce, voda na dohvat ruke.

Bočno od kuće, na mjestu s kojeg se istodobno vide igralište, bazen i more, fire pit oko kojeg sjedne desetero. Kad se sunce spusti, vatra se upali i terasa postane dnevni boravak pod zvijezdama.

Osamdeset kvadrata infinity bazena, postavljenog tako da rub vode nestaje prema moru. Grijan vlastitom dizalicom topline, topao u travnju kao u listopadu; noću ga termički pokrivač čuva do jutra. U vodi četiri masažne ležaljke, uz njih suncobrani.

Bazen gleda prema Umagu, dakle prema zalasku. Kad sunce krene prema moru, voda se oboji bakreno i bazen prestane biti bazen. Postane mjesto s kojeg se te večeri više ne miče. A kad se upale podvodna svjetla i svi odu spavati, ostane za dvoje.

Mjesto na kojem se dan ne završava, nego samo mijenja svjetlo. Zaseban paviljon sa staklenim stijenama koje se otvaraju, velikim plinskim roštiljem i podnim grijanjem. Ljeti se stakla otvore i kuha se na povjetarcu s mora, koji ovdje nikad ne izostaje, uz cvrčke i prva svjetla u dolini. Zimi se zatvore, pod se ugrije, a bura vani očisti nebo do modrog. Večera traje jednako dugo.

Uz paviljon je začinski vrt: ružmarin, metvica, bosiljak, kadulja, timijan, sve na tri koraka od roštilja i od šejkera. Paviljon je ventiliran i u njemu se smije pušiti, ljeti i zimi. Ovdje se stol ne rasprema do ponoći i nitko nije kriv.

Četiri tisuće kvadrata, ograđeno po cijelom obodu. Masline u redovima, mlade i starije, one koje ljeti daju hlad kakav mlado stablo ne može dati, a između njih trava.

Uz staze lavanda, ružmarin i oleandri. Lavanda najjače u lipnju, ružmarin čim ga se dotakne, oleandri do listopada. Navečer, kad zemlja ispušta toplinu dana, miris je najjači.

Ima mjesta za lopte, za ležaljke u hladu, za šetnju u dvoje do kraja imanja. I za to da se netko na pola sata makne od ostalih, a da nitko ne primijeti.